KULT JEDNOROGA U BRITANSKOJ PRIJESTOLNICI

Svakodnevno smo zasipani bizarnim pričama iz svijeta iliti (kako netko reče) globalne divljine. Nakon kataklizme i propasti   komunizma i sovjetskog imperija čini   se da će i zapad, duboko utonuo u konzumerizam i dekadenciju, postati sam svojom žrtvom. Nova ludorija iz Londona je 'the fabulus of unicorns' pokret, sekta ili tko bi ga znao što. Unicorn iliti jednorog mitski je bijeli konj čijim venama teče srebrna krv.

Shaft Uddin

Štovatelji jednoroga svoju 'udrugu' su osmislili kao hedonističku alternativu monotoniji 'kuća,pos'o, pos'o, kuća'  života(renja) u Londonu. Duhovni vođa i guru ovih 'usamljenih marginalaca' je Shaft Uddin, ukratko po zanimanju propali režiser i bivši ovisnik o alkoholu. Alkohol i droga za Shafta su sada samo stvar prošlosti a nova furka su sklekovi, meditacija, slobodna ljubav i bogovi dalekog istoka. Među sljedbenicima jednoroga obavezatna je kič garderoba kao i stilizirani rog.

Kako sam na You Tubeu pogledao (nažalost gotovo cijeli) dokumentarac o ovim čudacima zamijetio sam da je Shaft okružen sa dobrim ribama kojima je uspjeo prodati svoju spiku. Izvor prihoda članovima 'the fabulus of unicorns' je nastup po londonskim diskotekama i rave partijima. Shaft i njegovi sljedbenici u blještavoj kostimografiji, te uz obavezan rog, postali su svojevrsna atrakcija londonske noćne scene.

 jedna od sljedbenica jednoroga sa autoportretom pod nazivom 'sucking in the space'

Shaft Uddin-vrhovni jednorog

 jednorozi u scenskom nastupu

LOŠA HIGIJENA-KLJUČ ZA DOBRU HRANU !?

brudet od liganja sa palentom ala gospodja Marcelina

Moj prijatelj Mirko je prekaljeni gradjevinar koji je radio na gradilisstima diljem tkz bivsse drzzave (iliti Jugoslavije). Kada bi primio placcu Mirko bi se obiccno sa drugarima zaputio u restoran. U vremenima bez TripAdvisora i aplikacija za izbor restorana Mirko i njegovi radni drugari su imali pomalo ccudan kriterij za odabir mjesta gdje bi nessto ukusno 'poklopali' a bogami i dobro popili. Prljavi i masni stolnjaci u restoranu bili bi znak Mirku i drugarima da je hrana u odredjenom ugostiteljskom objektu ukusna.

Cijela teorija zapravo ima nekakvu 'logiku' buducci da je staro pravilo da ako je u restoranu guzzva onda je najvjerojatnije i hrana ukusna. A zbog guzzvi se ccesto i nema previsse vremena mijenjati stolnjake.

Nekoliko godina sam zzivjeo u Londonu koji je naprosto preplavljen kineskim restoranima. Dobar odnos kvalitete i cijena kljucc su prodora kineske gastronomije u britanskoj prijestolnici. Sa kumom Igorom ccesto bi odlazio jesti u *1 'eat as much as you can' kineske restorane. Nakon vissemjeseccne potrage locirali smo kineski restoran u londonskom kvartu Streatham kao nassu gastronomsku metu.  Igor bi obiccno dan prije odlaska kod 'kineza preskoccio vecceru.  Sutradan ujutro bi pojeo lagani doruccak kako bi popodne mogao pojesti desetak tanjura ukusnih kineskih specijaliteta. Cijela gastronomska 'bakanalija' obiccno bi kosstala samo 5 funti!

No, kada smo jednom zgodom u toaletu restorana vidjeli plasticcnu kantu u kojoj su bili prljavi tanjuri Igorov apetit naglo je splasnuo. Iako sam uvjeravao Igora da je to i znak da je restoran dobar, nazzalost (ili na srecu) bio je to i nass zadnji posjet kineskom restoranu u Streathamu.

U Londonu postoji i bezbroj kebab shopova. Kako su se svojevremeno pubovi u Engleskoj zatvarali u isto vrijeme, ogladnjela gomila bi se zaputila do oblizznjih kebab shopova. Kebab 'ssto masniji-to bolji' instantno bi ublazzio glad i mamurluk. Zbog losse kvalitete jagnjetine i govedine koja se koristi u kebab shopovima britanske novine ccesto pissu o opasnostima koje vrebaju iz ovog orijentalnog 'specijaliteta'. Tako londonski Mirror konstatira da konzumiranje dva masna kebaba tjedno potencijalno mozze imati i smrtne posljedice. No, kebab ostaje i dalje popularan (i mastan).

ja na Notthing Hill karnevalu

Putnik namjernik u Londonu ce zamijetiti i pregrsst 'etnicckih' mesnica. Vlasnici takvih mesnica su obiccno arapskog,africckog ili turskog porijekla. Higijena nije bass na najvissem nivou, no meso je popriliccno ukusnije od onog iz trgovacckih centara. Vlasti najccessce zazzmire zbog neadekvatne higijene u takvim objektima buduci da meso, telece ssape i glave od ajkule tamo uglavnom kupuju stranci *2 (bloody foreigners) i koji usamljeni marginalac.

No, postoji li uistinu kakva veza izmedju losse higijene i dobre hrane? U odredjenom kontekstu nekakva korelacija mozze i postojati samo ukoliko se radi o perifernim stvarima vezanim uz hranu, kao npr gore pomenuti prljavi stolnjaci u 'prometnim' restoranima. No, savjete poput onoga da za 'dobar fiss paprikass riba treba da smrdi' ipak treba ignorirati u potpunosti.

1* eat as much you can- jedi koliko mozzess

2* bloody foreigners- doslovno: 'krvavi stranci' -najblizze na nasski: 'jebeni stranci'

Nothhing Hill karneval

MILAN, ČOVJEK KOJI JE IZJE*AO KORPORATIVNI KAPITALIZAM

 ja i Milan

Milana sam upoznao odmah nakon moga dolaska u London 1998. Milan je rođen je u Tuzli negdje 1965. od roditelja intelektualaca: otac profesor matematike, majka viši računovođa. Roditelji su Milanu omogućili lijepo djetinjstvo i raskalašenu mladost. Mladom Milanu u vremenu relativnog blagostanja za vrijeme jugoslavenske dolca vite nije bilo strano tulumariti sa drugarima po tuzlanskim kafićima niti pronaći kakvu zgodnu djevojku.

15O GODINA PODZEMNE ŽELJEZNICE U LONDONU

logo Londonskog undergrounda je jedan
 od najprepoznatlljivijih logoa u svijetu

Londonski 'autobus' na konjski pogon iz 19. stoljeća 

Sredinom 19. stoljeća London nije bio nimalo prijatno mjesto za življenje. Iako centar najveće imperije koju je svijet ikada upoznao London je unazad stoljeća i pol bio prljav, prenaseljen i prometom zagušen grad sa 2,5 milijuna stanovnika. Prometovalo se konjskim zapregama i željeznicom koja je došla do rubova grada a brzo rastući proletarijat je uglavnom pješačio. Računa se da je tada u Londonu oko 50 000 konja, koji bi za sebe 'ostavljali' 1 000 tona balege dnevno. Kanalizacija nije postojala pa su se sve otpadne vode, fekalije i leševi životinja jednostavno bacale u rijeku Temzu koja je istovremeno bila i izvor pijaće vode. Situacija je postala dramatična 1858. kada se Londonom proširio 'veliki smrad' ('great stink'), Temza je jednostavno toliko smrdjela da je tada morao reagirati i engleski parlament. Ubrzo je izgrađena kanalizacija koj je sve otpadne vode također izbacivala u Temzu no znatno dalje od Londona, u dijelu toka prema moru. Kolera i druge opasne boleštine uskoro su iskorijenjene.

PRIČA O CRVENOM LONDONSKOM AUTOBUSU

 Britanski bombarder Halifax

Priča o Routemasteru-'crvenom londonskom autobusu na kat' datira sa početkom Drugog svjetskog rata. Kada je rat izbio pragmatični britanski premijer Churchill transformirao je kompletnu civilnu industriju u vojnu, tako je tvornica koja je izrađivala londonske autobuse počela izrađivati bombardere tipa Halifax sa aluminijskim trupom. Po završetku rata pojavila se potreba za modernijim autobusom u engleskoj prijestolnici.  Budući da se broj automobila u Londonu pedesetih godina prošlog stoljeća udvostručio novi autobus trebao je potaknuti vozače automobila na vožnju autobusom i smanjiti gužve