FIAT UNO-NEUNIŠTIVI 'MULTI PRAKTIK' SLAVI TRIDESETI ROĐENDAN

                                            Fiat Uno turbo u egzotičnom društvu


 Prije godinu dobio sam neočekivani poklon od roditelja. Poklon je bio težak oko 750 kilograma te je bio poprilično 'kabast'. Bio je to petnaest godina star Fiat Uno . Iako se poklonjenom konju 'ne gleda u zube' bio sam pomalo sumnjičav prema ovom Fijatovom bestseleru iz druge polovine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ukratko to baš i nije bila ljubav na prvi pogled.

Prvi ozbiljniji test za crvenog Una 1.0 Fire, dodatak Fire prije bi pristajao nekom ljutom Ferariju, bila je vožnja autocestom od Osijeka do Pule. Put od 600 kilometara mali je Uno prevalio bez većeg napora, moglo bi se reći i glatko da na uzbrdicima u Gorskom kotaru nije ponekad gubio 'dah'. No, recept za to je bio jednostavan, trebalo je samo prebaciti u treću brzinu iako bi mnogi limeni mišićavci isti uspon sa lakoćom svladali i u petoj brzini. Iako, pokretan sa samo 45 'limenih konja' (za usporedbu Zastava 101 je imala 55 KS) Uno je veselo frktao na proputovanju kroz kontinentalnu, brdsko-planinsku i primorsku Hrvatsku. Najviše mu je odgovarala brzina do 120 km/h, nakon toga Uno bi režao poput najjeftinijeg kineskog miksera iz Peveca.

Uno je popularan u Istri

Nakon nešto više od šest sati vožnje Uno je stigao u Pulu, 'popivši' oko 33 litre benzina. Treba zaključiti da bi vožnja u mnogo snažijem vozilu sigurno bila vremenski kraća, no uz pridržavanje ograničenja brzina teško da bi se uštedjelo više od pola sata. Još interesantnije ja da bi potrošnja goriva od oko 5 l na 100 pređenih kilometara bila manja, što se tiće 'benzinaca', tek sa Toyotinim (Aygo, Peugeot 106, Citroen C1) ili Volkswagenovim (VW UP, Škoda Citigo, Seat mii) benzinskim trocilindrašima.

Zanimljivo je da Uno ove godine proslavlja trideseti rođendan! Da, vjerovali ili ne Uno je još 'živ' sa boravištem u Brazilu. Brazilski Fiat ga još prozivodi pod imenom Fiat Mille a prodaje se još i u Argentini.. Kako je cestovna infrastruktura u Južnoj Americi loša, tako nimalo ne iznenađuje da Fiatov jednostavni 'moderni oldtimer' još krstari po pampama, bespućima i (prirodnim i urbanim) džunglama zelenoga kontinenta. Fiat Mille pored 'goli pištolj' verzije se u Brazilu nudi i kao off-road verzija 'ojačana' sa mnoštvom plastike. Moguće je nadoplatiti za klima uređaj, zvučnike od 40 watti pa čak i za alumnijiske nožne papučice.

manje egzotično-susjedove mačke na mojem Unu

Mnogo naslijeđa Uno je ostavio i u današnjim Fiatovim modelima budući da su Fiat 500 (novi 'Fićo') i nova Panda još uvijek pokretani moderniziranim i snažnijim inačicama Fire motora, koji su se isprva ugrađivali u Uno. Fire je zapravo skraćenica od FULLY INTEGRATED ROBOTISED ENGINE, i zamijenio je antikni 903 kubični Fiatov motor koji se u raznim inačicama ugrađivao u Fijatove modele još od pedesetih godina prošlog stoljeća. U usporedbi sa 903-ojkom Fire motor je 10% lakši a ima čak 30% manje dijelova. Motori Fire generacije zajedno sa common-rail dizel motorima predstavljaju sam vrhunac Fijatovog injženjeringa. Iako Fiat namjerava penzionirati Fire motore u Pandi i 500-ici sa novim turbo dvocilindrašem, zanimljivo je da brojni testovi u specijaliziranoj auto-štampi govore da je Fire daleko uglađeniji pa čak u konačnici i štedljiviji od modernog turbo-dvocilindraša.

Uno je kod nas vjerojatno najpopularniji u Istri gdje ga još uvijek kao službeno vozilo koriste HEP i domovi zdravlja. Kako 'mali div' Renaulti 4 polako 'izumire' ,Uno je u Istri preuzeo ulogu radnog vozila za zanatlije ('prijavljene' i 'neprijavljene') kao i za brojne druge zadatke u Istarskim selima. Uno se tako može vidjeti u berbi maslina ili kako 'blatnjav' sa prikolicom prevozi drva ili građevinski materijal.

Tajna uspjeha kod Una je jednostavna: iako zastarjelog izgleda, malen i kutijast je zapravo još uvijek moderan automobil. Zbog male težine njegov motor je ekonomočniji od većine današnjih benzinaca. Zapravo, možda nam ništa više od ovakvog Fiatovog 'multipraktika' u svakodnevnom životu i u ovim kriznim vremenima nije niti potrebno!? Vjerojatno ne bi bila loša ideja naručiti preko interneta jedan novi Uno iz Brazila-samo da nije toliko težak i kabast!

 

brazilski Uno-Fiat Mille u 'plastificiranoj' off-road verziji

na fotografiji je vidljivo da Mille ima dva rezervoara, jedan za benzin drugi za etanol

Tehničke karakteristike za Uno sa 1.0 FIRE motorom-koji se još uvijek ugrađuje, doduše pojačan, u još uvijek 'preživjeli' brazilski Uno (Mille):

broj cilindara 4

obujam 999 cc

snaga 33 kw (45 ks)

ovjes prednji: MaCPherson zadnji: torziona osovina

dužina 3689 mm

težina 740 kg

ubrzanje od 0-100 17,3 sekundi

maksimalna brzina 146 km/h

Pored raznih benzinskih i dizelskih inačica postojala i sportska turbo verzija sa 101 KS koja je jurila tek nešto ispod 200 km/h, zanimljivo je da brazilski Uno (Mille) može koristiti istovremeno benzin i etanol u bilo kojem omjeru (Flex Fuel). Tako Uno-Mille ima dva rezervoara, pojačan motor i teži je od talijansko-poljskog 1.0 Fire originala.

Treba napomenuti bih da Uno ima i mane a to su korozija auspuha i ispušnih cijevi i slabi amortizeri. Također, kvačilo će trebati promijeniti otprilike prije nego što se pređe 100 000 km, a i curenje brtvi motora je često. No, kako su dijelovi jeftini to ne predstavlja nekakav veliki problem

 

u prozvodnju Una krajem osamdesetih 'umiješala' se i kragujevačka Zastava