Svjetska ekonomska kriza
i recesija se 'valja' već petu godinu, privredna moć se
nezaustavljivo pomjera iz Europe i SAD-a u smjeru Kine, Rusije,
Brazila i Indije. . Ekonomski rast se uvijek zasnivao na jeftinim
energentima. Velika Britanija, prva 'globalna' imperija, svoj razvoj
i dominaciju u 19. stoljeću temeljila je na jeftinom ugljenu. Nafta
je u zadnjih stotinu godina bila glavni pokretač zapadnih ekonomija
i tako omogućila eru prosperiteta. Glavni izvoznici nafte i plina danas su
zemlje bliskog Istoka i Rusija. Zemlje izvoznice diktiraju politiku cijena te svoj
privredni razvoj uglavnom baziraju na izvozu fosilnih goriva.
Također, svijet postaje
sve više ekološki osviješten te pokušava naći nove i jeftinije
izvore energije. Fracking-Hydraulic Fracturing, kontroverzna tehnika
eksploatacije nafte i plina najvjerojatnije će promijeniti
energetsku kartu svijeta i (ponovno) promovirati SAD kao energertsku
supersilu.
Sama tehnika Frackinga
stara je šezdesetak godina. Naslage škriljca u zemljinoj kori
probijaju se pod visokim pritiskom sa mješavinom vode, pijeska i
kemikalija. Kada se zemljina kora 'probuši' do naslage škriljca u
kojima su deponirani nafta i plin bušenje se nastavlja vodoravno
kako bi se ispumpala što veća količina fosilnih goriva. Tehniku
vodoravnog bušenja i postavljanja cijevi Amerikanci su unaprijedili
tek poslije 2000. i ključna je za uspjeh frackinga kao metode koje
će posrnuloj američkoj ekonomiji omogućiti jeftine energente-kao
pogonsko gorivo ekonomskog razvoja.
U SAD prirodni plin je
60% jeftiniji od nafte, uz to je i čistiji budući da izgaranjem
izbacuje znatno manje štetnih materija u zemljinu atmosferu. Jeftini
prirodni plin dobijen metodom frackinga će postepeno zamijeniti
ugljen u američkim termoelektranama. Tako se računa da će američke
termoelektrane pokretane plinom prozvoditi jeftiniju struju i od one
iz nuklearnih centrala. Nije isključeno da SAD postane i veliki
izvoznik prirodnog plina budući se da računa da će za desetak
godina Amerikanci prestići Rusiju kao najvećeg svjetskog
proizvođača prirodnog plina..
No, oko frackinga je i
niz kontroverzi. Najveća bojazan je zagađivanje izvora pitke vode
plinom. Sama tehnologija frackinga zahtijeva enormne količine vode.
Proizvođači plina frackingom vodu iz poslije procesa ispumpavaju na
površinu da bi ju pročistili i ponovno upotrijebili. Drugi rizik je
opasnost od zemljotresa u području frackinga, takvi slučajevi su
zabilježeni u Velikoj Bitaniji.
Zemlje centralne i
istočne Europe također eksperimentiraju sa frackingom kako bi
smanjili ovisnost o ruskom plinu. Tako je fracking u Poljskoj,
Litvaniji i Rumunjskoj i važno političko pitanje. Fracking metodom
u Europi se buši i do 5-6 kilometara u dubinu zemljine kore, što
je znatno dublje nego u SAD. Nadalje, potrebno je barem pet godina da
bi se uopće konstatiralo da u Europi ima dovoljno plina za
komercijalnu upotrebu.
Fracking polagano mijenja
energetsku kartu svijeta. SAD će nastojati pomoću ove kontroverzne
metode ponovno postati energetski neovisne što će omogućiti
oporavak još uvijek najveće privrede u svijetu. Prije samo desetak
godina smatralo se da će u SAD nestati prirodnog plina dok se danas
kalkulira da plinom dobivenim frackingom Amerikanci mogu (p)ostati
energetskom supersilom narednih stotinjak godina.
Vjerojatno, bi bilo
najracionalnije dio profita akumuliranog frackingom investirati u
nove i obnovljive izvore energije. Kako u području zaštite okoliša
zakonska regulativa u SAD nije striktna kao u Europi postoji bojazan
da će putevi profita zarađenog primjenom frackinga krenuti linijom manjeg
otpora. Kao nebrojeno puta do sada diktatura financijskih tržišta
profit dobiven frackingom najvjerojatnije će se 'upumpavati' u
financijske mahinacije. Jedan dio profita će se vjerojatno
upotrijebiti i za razvoj novih tehnika eksploatacije plina i nafte na
što većim dubinama. Koliko dugo će to moći izdržati naš planet
već ruiniran čovjekovom aktivnosti i pohlepom-pokazati će vrijeme.
No comments:
Post a Comment