CONCORDE: LETJELICA BUDUĆNOSTI IZ PROŠLOSTI

Odlaskom Concorda, prije točno deset godina, putnička avijacija izgubila je najglamurozniju i najbržu čeličnu pticu (preciznije aluminijsku) u povijesti ljudskog letenja. Zrakoplovi danas postaju veći, udobniji i ekonomičniji ali ne i brži.

Pedesetih godina prošlog stoljeća Francuska i Velika Britanija ubrzano su prestajale biti moćne kolonijalne sile pa se tako pojavila i kriza društveno-socijalnog indentita u te dvije europske države. Trebalo je smisliti nekakav post-kolonijalni koncept kao kompenzaciju za sve manji geo-strateški utjecaj tih dviju europskih država. Tako su 1962. dojučerašnje kolonijalne sile sklopile ugovor o razvoju supersoničnog putničkog zrakoplova koji će se kasnije nazvati Concorde.

Nitko do tada nije pokušao nešto slično budući da za razliku od vojnih mlaznjaka koji supersoničnim brzinama mogli letjeti samo kraći vremenski period, putnički mlaznjak je trebao letjeti supersonično tokom cijelog leta transkontinentalnog leta i to 'natovaren' sa 100 putnika kao i prtljagom. Cijeli projekt je doslovce počeo od 'praznog lista papira'- budući da su Concordeovi dizajneri ispitivanja započeli bacajući papirnate modele budućeg supersoničnog putničkog zrakoplova u aerodinamični tunel.

Poslije nekoloko godina mukotrpnog razvoja Concorde je 1969. je konačno i uzletio te doslovce 'zaparao' otvorenim nebom. Krajnji rezultat i performanse su bile impresivne, tako se jumbo jet- Boeing 747 (također predstavljen 1969.) u usporedbi sa Concordom doimao poput sporog vlaka. Boeing 747 leti brzinom od oko 900 km/h dok je Concordova brzina 2 179 km/h ili 2.04 macha što je nešto brže od dvostruke brzina zvuka i čak brže od puščanog metka! Concorde je letjeo na visini od 18 000 metara, a Boeingov jumbo na 10 000 metara. Inženjeri američke svemirske agencije NASA konstatirali su da je konstruiranje Concorda bilo kompleksnije nego slanje prve ljudske posade na mjesec.

pregršt instrumenata u stilu bombardera iz hladnog rata u pilotskoj kabini

Za razliku od 'normalnih' putničkih mlaznjaka Concordeovi Rolls Royce/Snecma Olympus motori imali su i afterburnere koji miješaju gorivo sa ispušnim plinovima te se na taj način stvarao dodatni potisak, inače trik je preuzet sa vojnih mlaznjaka. Pri uzlijetanju Concord bi dostigao brzinu od 0 do 362 km/h za tri sekunde, ubrzo bi probio zvučni zid te dostigao visinu krstarenja od 18 000 metara tako da su putnici mogli vidjeti i zakrivljenost zemljine kugle. U letu Concord bi se izdužio 18 centmetara uslijed povišene temperature trupa koji je bio izrađen od specijalnog aluminija otpornog na ekstremne toplinske promjene.

putnička kabina u Concordu

Concord zapravo nikada nije bio ekonomski isplativ zrakoplov. Tako je karta za let od Londona do New Yorka koštala oko 5 000 US $, no izračunato je da bi cijena koju bi putnici trebali platiti trebala iznositi barem 15 000 US $ da bi se moglo govoriti o nekakvoj isplativosti. Concorde je 'gutao' oko 25 tona kerozina na sat. Jedan od razloga zašto Concorde nisu naručivale i druge avio kompanije, osim Air Francea i British Airwaysa, bila je i gotovo nesnosna buka nalik na stalnu grmljavinu koju je ovaj putnički supersonik stvarao.   No, problemi sa stajnim trapom postali su prava Ahilova tetiva Concorda budući da je zabilježeno četiri slučaja prsnuća guma ili odvajanja dijelova točkova koji bi se zabili u Concordeov rezervoar za gorivo. Incidenti sa stajnim trapom su zataškivani, no sve do jedinog i fatalnog pada Concorda u ljeto 2000. na aerodromu Charles De Gaulle u Parizu. 

 

zlosretni Concorde zahvaćen vatrom iz rezevoara na aerodromu Charles De Gaulle

Svih 109 putnika i članova posade su poginuli kao i 4 radnika motela na kojega je pala zapaljena letjelica  zahvaćena plamenom. Iako je istraga utvrdila da je prsnuće Concordove gume te zapaljenje rezervoara sa gorivom prilikom uzlijetanja prouzročio komad titanijuma koji je otpao sa zrakoplova koji je uzletio neposredno prije zlosretnog Concorda- ipak nije isključeno da je guma prsnula i zapalila rezervoare i prije kontakta sa komadom titanijuma na uzletnoj pisti. .

Tupoljev 144-sovjetska kopija Concorda

Bez obzira što je bio uzrok pada u Parizu, Concorde se poslije tog fatalnog incidenta više nije 'oporavio' , stoga su prije deset godina 2003. British Airways i Air France odlučile povući Concorde iz komercijalne upotrebe. Tako je završila supersonična era u putničkoj avijaciji budući da je američki Boeing još 1971. odustao od razvoja supersoničnog zrakoplova. Sovjetski Savez je konstruirao supersonični Tupoljev 144 no on je nakon pada na pariškom aero-mitingu 1973 poslužio još samo za prijevoz pošte.

Sa povlačenjem Concorda iz eksploatacije svjetskim jet-seterima je oduzeta omiljena igračka. Danas se od Londona do New Yorka putuje za osam sati jednako kao dugo i šezdesetih godina prošloga stoljeća. Concorde je istu razdaljinu prevaljivao za manje od četiri sata leteći gotovo na samom rubu svemira. Preostali Concorde zrakoplovi danas su izlošci u muzejima avijacije diljem svijeta a ovaj izuzetni zrakoplov mnogi smatraju za najljepši stroj ikada napravljen ljudskom rukom.

Zanimljivo je i da potencijalni Concordov nasljednik, budući supersonični putnički zrakoplov i dalje nije još niti na vidiku. Bez Concorda putnička avijacija je izgubila nekadašnji glamour a današnji zrakoplovi sve više podsjećaju na bezlične autobuse sa krilima.

četiri moćna Rolls Royce/Snecma Olympus vuku porijeklo iz hladnoratovskog Avro-Vulcan bombardera

Concorde kao izložak u muzeju avijacije u Sinsheimu, Njemačka