INSTANT PUTOVANJE U VENECIJU

Venecija- apsolutno romantično! Inače ovo je jedina slika koja mi je preostala nakon što mi je prijašnji kompjuter kraširao-kako se to već narodski kaže

Kako živimo u 'instant' vremenima gdje je brzina sve, treba zaboraviti na vremena kada smo imali 'dovoljno vremena'. Putovanja sa roditeljima bile su prave more- jer bi nas ti nepopravljivi oportunisti bjesomučno 'davili' sa posjetama muzejima i galerijama. U sljedećem 'instant putopisu' zasigurno nećete pročitati ništa o muzejima ili slično!

Bio je jedan od onih nesnošljivo vrućih dana u kolovozu, na pristaništu u Rovinju ukrcao sam se na hidrogliser 'DORA' sa suputnikom- bratićem iz Australije kojega susrećem u redovitim intervalima od 5 do 10 godina. Smjestili smo se na krmi i uživali u podosta svježem ali ugodnom vjetru koji nam je pomagao da izliječimo jutarnji mamurluk, u Veneciju bi trebali stići za nekih 3 sata plovidbe. Tomislav je poput svih stanovnika 'novog svijeta' - iznimno komunikativan te se ubrzo upoznao sa pedesotogodišnjim gospodinom Johnom porijeklom iz Engleske koji također živi u Australiji te namjerava putovati biciklom iz Venecije u smjeru Švicarske. Nije me odviše zanimala njihova priča o tome tko je gdje do sada putovao pa sam se zaputio u unutrašnjost hidroglisera 'Dora'.Cijeli hidrogliser, koji je izgrađen još osamdesetih godina prošlog stoljeća negdje u Skandinaviji, se doimao dosta razdrmano, no na sreću se još uvijek nije tresao kao razjebani taxi iz jedne od Štulićevih pjesama. Zbunjujuće je bilo upozorenje 'ne bacajte higijenske uloške u školjku' u muškom toaletu budući da su putnici prije bili trans-nacionalna skupina nego trans-seksualna. Nakon nekih četiri sata približavali smo se Veneciji.

Po iskrcaju smo se sa suputnicima sa 'Dore' zaputili smo se lavirintom prolaza i uličica prema trgu Svetog Marka. Na samom trgu odmah sam prepoznao terasu (austrougarske) kavane sa 'živom' klasičnom muzike gdje su 1971. snimljene scene iz filma Luchina Viscontija 'Smrt u Veneciji'. U filmu, snimljenom po romanu Thomasa Mana, bolesni (fizički, a nesumnjivo i psihički) kompozitor se zaljubljuje u dječaka kojeg viđa na trgu Svetog Marka. Da je kojim slučajem film snimljen u današnje vrijeme Visconti bi bez sumnje bio optužen za pedofiliju. Svejedno, nakon što smo vidjeli i obližnju duždevu palaču te iziritirani stampedom turista i golubova koji seru po trgu Svetog Marka, Tomislav i ja smo se odlučili odvojiti od grupe naših 'supatnika'. Naša odluka je bila ispravna te smo u ulicama manje napučenim turistima vidjeli simpatične barove, male restorane i radnje sa dopadljivim filigranski izrađenim suvenirima i predmetima. Tomislav je bio zahvalan suputnik, kako se pomalo začudio zašto nigdje nema pubova- morao sam mu objasniti da su pubovi ipak više tipična stvar za anglosaksonski kulturološko-socijalni milje.

Ah, ta ljubav

No, ono što je tipično za italijanski milje ubrzo smo shvatili kad smo odlučili pojesti pizzu. U pizzeriji, nakon što nam je 'podijelio' menije konobar nas je upozorio da brzo naručimo što želimo. Pizza je bila nedopečena i koštala je 12 eura. Dok smo plaćali račun kroz sjećanje mi je prostrujilo kako sam sa roditeljima kao dječak pri odlasku 'na more' jeo pečeno pile koje bi ponijeli sa sobom.

Kako još nismo potrošili pet sati koliko je bilo predviđeno za naš boravak, pomoću karte i kroz rijeke ljudi uspjeli smo pronaći i most Rialto i simpatičnu tržnicu oko koje je pregršt malih caffee-barova. I tako je otprilike završila naša instant posjeta Veneciji, te smo se zaputili u putničku luku kako bi se ukrcali na 'Doru'. Od suputnika sa Dore čuli smo za njihovo neugodno iskustvo sa špagetama bez mesa koje su platili 20 eura.

Bez obzira da li će Veneciju poplaviti plimni val iz Jadrana, činjenica je da je Venecija već sada 'poplavljena' valom turista, iako je grad preskup ne samo za turiste nego i za one koji u njoj žive. Postoje inicijative da cijeli grad postane tematski zabavni park- nalik Disneylandu. Sa astronomskim cijenama, za jastog se u nekim restoranima naplaćuje i do 100 eura, Venecija je u nekom smislu zabavni park već i sada-barem za vlasnike preskupih restorana.