MINI MORRIS: MALI AUTOMOBIL SA PREGRŠT VELIKIH IDEJA

Poznato je da su genijalni izumi ili dizajni zapravo oni najjednostavniji. Britanski Mini Morris je nedvojbeno jedan od najinovativnijih i najdopadljivijih automobila 20. stoljeća. Legendarni Mini je razvijen tek za nešto više od dvije godine, što je iz današnje perspektive nepojmljivo. Još zanimljivija je i činjenica da je cjelokupan razvoj Minija odradio jedan genijalni automobilski dizajner i nekoliko inženjera i crtača; bez dizajnera stilista, istraživanja tržišta i bez ikakve kalkulacije troškova.

Suecki kanal blokiran sa potopljenim brodovima

Priča o Mini Morissu započela je 1956. Egipat je ratom i nacionalizacijom oduzeo Britaniji Suecki kanal tada glavnu arteriju britanske imperijalne dominacije. Tijekom krize tankeri sa naftom su morali ploviti obilazno oko Afrike tako je  nafta je neizbježno poskupjela i postala strateška sirovina. Ujedno to je i bio početak kraja engleske imperije nekada najveće i najmoćnije svjetske imperije.

Čelnici BMC-a (British Motor Company) reagirali su munjevito i dizajneru-konstruktoru Alecu Issigonisu u ožujku 1957. dali su 'zadatak' da konstruira maleni automobil koji bi bio odgovor BMC-a na naftnu krizu. Automobilski zanesenjak Issigonis je osnovnu konturu Minija nacrtao na kuverti budući da mu se prva našla pri ruci. Svoje kreacije Issigonis je ponekad crtao i po stolnjacima. Tako je sa nacrtanim grubim linijama Minija na običnoj kuverti počela jedna od najinteresantnijih priča u povijesti automobilske industrije.

 

U srpnju 1958. Leonard Lord, direktor BMC-a, sjeo je za volan Minijevog prototipa te je nakon probne vožnje koja je trajala samo pet minuta  naložio Issigonisu da sićušni automobil krene u serijsku proizvodnju. Interesantno je da je početni motor od 948 kubičnih centimetara zamijenjen sa slabijim motorom od 848 kubičnih centimetra i sa 34 KS jer se prvobitna brzina od 150 km/h u ono vrijema smatrala gotovo vratolomnom, tako je brzina prvog Minija smanjena na maksimalnih 112 km/h. Mini je krenuo u prodaju u kolovozu 1959. po cijeni od 496 engleskih funti.

Mini je bio automobil elegantnih, jednostavnih i čistih linija -iako je nedvojbeno inspiriran Fiatom 600, Mini je bio originalan te iznimno dopadljiv automobil. Mini sa motorom i pogonom naprijed je bio i znatno moderniji od Fiata 600 gdje su motor i pogon bili smješteni straga. Motor sprijeda bio je smješten poprečno zbog uštede putničkog prostora a iz istog razloga je i kutija mjenjača bila smještena ispod motora. Tako je i za motor i za mjenjač uporebljavano isto ulje. Dužina Minija je bila samo 305 cm no mjesta za četiri odrasla putnika je bilo dovoljno. Niski centar gravitacije je omogućio odlične vozne karakteristike. Iako su Minijevi mali točkovi izgledali poput onih sa građevinskih kolica Mini je u nešto jačoj verziji bio jedan od najboljih automobila u povijesti rally sporta. Tako je Mini na rally Monte Carlu pobijedio 1964, 1965 i 1967, dok mu je pobjeda 1966. oduzeta sumnjivom diskvalifikacijom- zbog neadekvatnih svijetala.

Mini na reliju Monte Carlo

minimalistička unutrašnjost

Početna prodaja Minija nije išla prema očekivanjima. Na pod kabine je dopirala voda a kada bi se ručica mjenjača 'ubacila' u pogrešnu brzinu začuo bi se rezonantan zvuk poput zvuka podivljale zubarske bušilice. No, svi  nedostaci su ubrzo uspješno otklonjeni.

 Šezdesete godine prošlog stoljeća u Velikoj Britaniji su bile godine radikalnih društvenih promjena. Odvijala se munjevita transformacija post-imperijalne sile u progresivno-liberalno društvo koje je promoviralo masovnu kulturu zasnovanu na rock i pop muzici, modi i seksualnim slobodama. Mini je postao simbol tih progresivnih šezdesetih. U sivilu poslijeratnog automobiliskog dizajna  Mini je, uz Fiate 500/600, bio je odista 'cool' automobil. Cijenom pristupačan Mini bio je i 'bezklasni' automobil u zemlji naglašenih klasnih razlika. Voziti Mini u šezdesetim je bio znak dobrog ukusa, tako su engleski grofovi i lordovi Rolls-Royce automobile zamijenili Minijem .

Alec Issigonis i Enco Ferrari

Postojalo je mnoštvo verzija Minija pod različitim imenima, tako je najluksuzniji bio Radford Mini sa drvenom instrument pločom i kožnim sjedalima. Taj svojevrsni 'Mini Rolls Royce' je vozio Peter Selers. 'Minimaniji' šezdedesetih nisu ostali imuni ni John Lenon, Paul McCartney pa ni Enzo Ferrari.

                                                        

Honda N 360

Mini je sa motorom i pogonom naprijed inspirirao sve kasnije gradske automobile a pojavile su se i mnogobrojne kopije i plagijati. Spomenimo Hondu N 360 sa modificiranim motociklističkim motorom iz sredine šezdesetih. Zanimljivo je da je automobil povučen iz prodaje u Velikoj Britaniji zbog lošeg ponašanja na cesti i prebučnog motora. Honda je puno toga naučila iz te neslavne epizode i desetak godina kasnije zajedno sa ostalim japanskim proizvodjačima ozbiljno uzdrmala englesku auto industriju.

Priča o Miniju je trajala punu 41 godinu, sve do 2000. godine. To je priča je i o progresivnim šezdesetim godinama prošlog stoljeća, priča o zlatnim godinama britanske auto industrije kao i o njezinom slomu krajem prošlog stoljeća. 2001. predstavljen je novi Mini koji je konstruirao moćni BMW, nova interpretacija Minija još uvijek bilježi globalni uspjeh. No za 'Mini-puriste' u Velikoj Britaniji i širom svijeta pravi Mini je samo jedan- onaj kojeg je na poleđini kuverte davne 1957. nacrtao Alec Issigonis.

originalni i novi 'BMW' Mini