Monday, January 14, 2013

15O GODINA PODZEMNE ŽELJEZNICE U LONDONU


logo Londonskog undergrounda je jedan
 od najprepoznatlljivijih logoa u svijetu


Londonski 'autobus' na konjski pogon iz 19. stoljeća 
Sredinom 19. stoljeća London nije bio nimalo prijatno mjesto za življenje. Iako centar najveće imperije koju je svijet ikada upoznao London je unazad stoljeća i pol bio prljav, prenaseljen i prometom zagušen grad sa 2,5 milijuna stanovnika. Prometovalo se konjskim zapregama i željeznicom koja je došla do rubova grada a brzo rastući proletarijat je uglavnom pješačio. Računa se da je tada u Londonu oko 50 000 konja, koji bi za sebe 'ostavljali' 1 000 tona balege dnevno. Kanalizacija nije postojala pa su se sve otpadne vode, fekalije i leševi životinja jednostavno bacale u rijeku Temzu koja je istovremeno bila i izvor pijaće vode. Situacija je postala dramatična 1858. kada se Londonom proširio 'veliki smrad' ('great stink'), Temza je jednostavno toliko smrdjela da je tada morao reagirati i engleski parlament. Ubrzo je izgrađena kanalizacija koj je sve otpadne vode također izbacivala u Temzu no znatno dalje od Londona, u dijelu toka prema moru. Kolera i druge opasne boleštine uskoro su iskorijenjene.

 
Londonski prometni kolaps sredinom 19. stoljeća
1860. godine u Londonu se krenulo i sa jednom potpunom novotarijom, prvom svjetskom podzemnom željeznicom. Tada nitko nigdje nije imao ekspertizu za takav revolucionaran projekt. Sam proces je bio relativno jednostavan, iskopao bi se duboki kanal, obzidao bi se tunel na dnu koji bi se jednostavno zatrpao. Glavne prepreke su bile kanalizacija i štakori, no treba reći da je radnicima i konstruktorima išla na ruke činjenica da London većinom leži na glini. Stanovnici Londona opisali su izgradnju podzemne željeznice kao monstruoznu tiraniju i opresiju.

Radovi su bili završeni u početkom siječnja 1863 kada je i napravljena probna vožnja. Parna lokomotiva vukla je otvorena vagone sa uvaženim osobama iz tadašnjeg engleskog estalishmenta, zanimljivo je da su neki putnici sa sobom nosili pištolje. Linija Paddington-Farringdon bila je dugačka pet kilometara i odmah je postala hit među Londončanima. Tako je tog prvog dana eksploatacije 10. siječnja 30 000 znatiželjnih putnika prometovalo prvom svijetskom podzemnom željeznicom. Putnike u otvorenim vagonima je gušio intezivan dim lokomotive pa je strojovođama kasnije bilo dopušteno da nose dugačke brade kako bi donekle 'isfiltrirali' dim. Novine Pall Mall Gazeta pisale su da bi se kažnjenici trebali kažnjavati dugotrajnim vožnjama Londonskom podzemnom željeznicom. 
ondašnji engleski establishment tijekom probne vožnje 10.1.1863


Svejedno, Londoski metro (underground) se tokom druge polovice 19. stoljeća munjevito razvijao. 1890. jedan dio undergrounda je elektrificiran, električni napon se sprovodio (kao i danas) šinama pa bi na njima dosjetljivi strojovođe i radnici ponekad ispržili 'toast'-i danas jedan od britanskih 'specijaliteta'. Zaniljivo je da su parne lokomotive na nekim dijelovima Londonskog undergounda zadržane u ekspolataciji do 1961.

putnici podzemne željeznice 1905

U prvom i drugom svjetskom ratu tuneli podzemne željeznice služili su Londončanima kao skloništa za vrijeme njemačkih zračnih napada. U drugom svj. ratu tuneli undergrounda služili su i kao sigurna deponija za umjetnička djela mnogobrojnih galerija britanske prijestolnice. Također, jedan tunel je služio kao tvornica za proizvodnju dijelova ratnih aviona a na stanici Brompton Road britanski premijer Winston Chuchill je ponekad održavao sastanke u podzemnom vojnom bunkeru.

Nakon rata 'Tube' (hrv: tjub-'cijev') kako ga popularno nazivaju Londončani je postajao sve veći, ali ne nužno i udobniji. Zbog zastarjele infrastukture i poprilične dužine od ukupno 408 kilometara Tube nije klimatiziran, tako da zbog loše kvalitete zraka 40 minutna vožnja predstavlja jednak zdravstveni rizik kao da se popuši dvije cigarete. Jedan od problema je i što je u izgradnji Tuba učestvovalo nekoliko privatnih kompanija koje su nekoordinirano izgrađivale pojedine linije. Kao posljedica toga je četrdesetak zatvorenih stanica. Neizbježni su bile i tragedije, najveća se dogodila 1975 kada je 43 ljudi poginulo u sudaru na Moorgate stanici. 1987. neugašena šibica prouzročila je požar na stanici King's Cross. Poginulo je 31 osoba a nakon pet dana pušenje je u potpunosti zabranjeno.Treba spomenuti i bombaške napade islamskih terorista 7/7  2005. kada je poginulo 39 osoba. Zanimljivo je da je konzumiranje alkohola zabranjeno 1. lipnja 2008. 

party is over-31.5. 2008. zadnji dan uživanja u alkoholu na Tube-u  
Sa svojih 275 stanica Londonski Tube je svakako jedna od atrakcija britanske prijestolnice, no zasigurno ne spada među bolje metro sisteme-kojih sada u svijetu .ima oko 160 . Tube je prvenstveno preskup, još za vrijeme dok je letjeo supersonični putnički avion Concorde izračunato je je milja prevaljena u extravagantnom supersoniku bila jeftinija od milje prevaljene na Tube-u. Treba reći da je prosječna brzina 'prometanja' Tube-a 33 km/m. Tolikom 'brzinom' Tube je jurio i krajem 19. stoljeća, no toje ipak brže od prosječne brzine prometa na 'površini' Londona (automobili i autobusi) koja je oko 19 km/h.
Pored cijene, prekomjerne topline (ne spominjući putnike koji se ne tuširaju) problem Tube-a su i gotovo svakodnevne gužve, Tube dnevno prevozi oko 3 milijuna putnika. No, stanovnike Londona najviše iritiraju gotovo obavezna kašnjenja te zatvaranja cijelih linija radi rekonstrukcije- ponekad i mjesecima. Dodatna 'atrakcija' su komarci koji su mutirali u toplini tunela te spadaju u posebnu vrstu. Pedantni Englezi su izračunali da u 'Tjubu' stanuje oko pola milijuna miševa uz podosta štakora.

Svejedno, Tube je duboko integriran u dušu Londona i Londončana i nedvojbeno je da sa svojih 12 linija ipak predstavlja najpraktičniji način prometanja kroz 7 milijunsku 'urbanu džunglu'. Ako vas put ikada dovede u London obavezno obiđite Tube koji je prvi svjetski metro sistem i ako ništa drugo za to treba skinuti kapu. Na putovanje Tube-om ne trebate nositi pištolj kao prvi putnici prije 150 godina, no ne bi bilo loše poneti kakav insekticid-ili barem zadjenite nogavice u čarape da vas komarci ne grizu-kako upozorava upozorenje sa fotografije ispod teksta! Sretan rođendan draga 'cijevi'!


'zadjenite nogavice u čarape'
kraljica Elizabeta u lokomotivi 1969
 glamour novih stanica 1933, arhitekt Charles Holden








stanovnici Londona spavaju u undergroundu za vrijeme II svj. rata
karta undergrounda Harija Becka iz 1933 inspirirana šemama za električnu struju-nije geografski točna

čistač u Londonskom undergroundu 1952
unutrašnjost starijeg tipa vagona
tuneli su iskopani u cjevastom profilu-otuda i popularni naziv Tube




Japanski businessman pokušava kročiti na pokretne stepenice koje 'idu' u suprotnom smjeru 

No comments:

Post a Comment