|
logo Londonskog undergrounda je jedan
od najprepoznatlljivijih logoa u svijetu |
|
Londonski 'autobus' na konjski pogon iz 19. stoljeća |
Sredinom 19. stoljeća London nije bio
nimalo prijatno mjesto za življenje. Iako centar najveće imperije
koju je svijet ikada upoznao London je unazad stoljeća i pol bio prljav, prenaseljen i prometom zagušen grad sa 2,5 milijuna stanovnika. Prometovalo se konjskim zapregama i željeznicom koja je došla do rubova
grada a brzo rastući proletarijat je uglavnom pješačio. Računa se da je tada u Londonu oko 50 000 konja, koji bi za sebe 'ostavljali' 1 000 tona balege dnevno. Kanalizacija nije postojala pa su se sve otpadne vode,
fekalije i leševi životinja jednostavno bacale u rijeku Temzu koja
je istovremeno bila i izvor pijaće vode. Situacija je postala
dramatična 1858. kada se Londonom proširio 'veliki smrad' ('great
stink'), Temza je jednostavno toliko smrdjela da je tada morao reagirati
i engleski parlament. Ubrzo je izgrađena kanalizacija koj je sve
otpadne vode također izbacivala u Temzu no znatno dalje od Londona,
u dijelu toka prema moru. Kolera i druge opasne boleštine uskoro su
iskorijenjene.
|
Londonski prometni kolaps sredinom 19. stoljeća |
1860. godine u Londonu se krenulo i sa jednom potpunom
novotarijom, prvom svjetskom podzemnom željeznicom. Tada nitko nigdje nije
imao ekspertizu za takav revolucionaran projekt. Sam proces je bio
relativno jednostavan, iskopao bi se duboki kanal, obzidao bi se
tunel na dnu koji bi se jednostavno zatrpao. Glavne prepreke su bile
kanalizacija i štakori, no treba reći da je radnicima i
konstruktorima išla na ruke činjenica da London većinom leži na glini. Stanovnici Londona opisali su izgradnju podzemne željeznice kao monstruoznu tiraniju i opresiju.
Radovi su bili završeni u početkom
siječnja 1863 kada je i napravljena probna vožnja. Parna lokomotiva
vukla je otvorena vagone sa uvaženim osobama iz tadašnjeg engleskog
estalishmenta, zanimljivo je da su neki putnici sa sobom nosili pištolje. Linija Paddington-Farringdon bila je dugačka pet
kilometara i odmah je postala hit među Londončanima. Tako je tog prvog dana eksploatacije 10. siječnja 30 000 znatiželjnih
putnika prometovalo prvom svijetskom podzemnom željeznicom.
Putnike u otvorenim vagonima je gušio intezivan dim lokomotive pa je strojovođama kasnije bilo dopušteno da nose dugačke brade
kako bi donekle 'isfiltrirali' dim. Novine Pall Mall Gazeta pisale su da bi se kažnjenici trebali kažnjavati dugotrajnim vožnjama Londonskom podzemnom željeznicom.
|
ondašnji engleski establishment tijekom probne vožnje 10.1.1863 |
|
|
Svejedno, Londoski metro (underground) se tokom druge
polovice 19. stoljeća munjevito razvijao. 1890. jedan dio undergrounda je elektrificiran, električni napon se sprovodio (kao i
danas) šinama pa bi na njima dosjetljivi strojovođe i radnici ponekad ispržili
'toast'-i danas jedan od britanskih 'specijaliteta'. Zaniljivo je da
su parne lokomotive na nekim dijelovima Londonskog undergounda
zadržane u ekspolataciji do 1961.
|
putnici podzemne željeznice 1905 |
U prvom i drugom svjetskom ratu tuneli
podzemne željeznice služili su Londončanima kao skloništa za
vrijeme njemačkih zračnih napada. U drugom svj. ratu tuneli undergrounda
služili su i kao sigurna deponija za umjetnička djela mnogobrojnih
galerija britanske prijestolnice. Također, jedan tunel je služio kao tvornica za proizvodnju dijelova ratnih aviona a na stanici
Brompton Road britanski premijer Winston Chuchill je ponekad održavao
sastanke u podzemnom vojnom bunkeru.
Nakon rata 'Tube' (hrv: tjub-'cijev') kako ga
popularno nazivaju Londončani je postajao sve veći, ali ne nužno i
udobniji. Zbog zastarjele infrastukture i poprilične dužine od ukupno
408 kilometara Tube nije klimatiziran, tako da zbog loše kvalitete
zraka 40 minutna vožnja predstavlja jednak zdravstveni rizik kao da se popuši
dvije cigarete. Jedan od problema je i što je u izgradnji Tuba
učestvovalo nekoliko privatnih kompanija koje su nekoordinirano
izgrađivale pojedine linije. Kao posljedica toga je četrdesetak
zatvorenih stanica. Neizbježni su bile i tragedije, najveća se
dogodila 1975 kada je 43 ljudi poginulo u sudaru na Moorgate stanici.
1987. neugašena šibica prouzročila je požar na stanici King's
Cross. Poginulo je 31 osoba a nakon pet dana pušenje je u potpunosti
zabranjeno.Treba spomenuti i bombaške napade islamskih terorista 7/7 2005. kada je poginulo 39 osoba. Zanimljivo je da je konzumiranje alkohola zabranjeno 1.
lipnja 2008.
|
party is over-31.5. 2008. zadnji dan uživanja u alkoholu na Tube-u |
Sa svojih 275 stanica Londonski Tube je
svakako jedna od atrakcija britanske prijestolnice, no zasigurno ne
spada među bolje metro sisteme-kojih sada u svijetu .ima oko 160 .
Tube je prvenstveno preskup, još za vrijeme dok je letjeo
supersonični putnički avion Concorde izračunato je je milja
prevaljena u extravagantnom supersoniku bila jeftinija od milje prevaljene na Tube-u.
Treba reći da je prosječna brzina 'prometanja' Tube-a 33 km/m.
Tolikom 'brzinom' Tube je jurio i krajem 19. stoljeća, no toje ipak
brže od prosječne brzine prometa na 'površini' Londona (automobili i
autobusi) koja je oko 19 km/h.
Pored cijene, prekomjerne topline (ne
spominjući putnike koji se ne tuširaju) problem Tube-a su i
gotovo svakodnevne gužve, Tube dnevno prevozi oko 3 milijuna
putnika. No, stanovnike Londona najviše iritiraju gotovo obavezna
kašnjenja te zatvaranja cijelih linija radi rekonstrukcije- ponekad i
mjesecima. Dodatna 'atrakcija' su komarci koji su mutirali u toplini
tunela te spadaju u posebnu vrstu. Pedantni Englezi su izračunali
da u 'Tjubu' stanuje oko pola milijuna miševa uz podosta štakora.
No comments:
Post a Comment